Sladoled je djelomično ili potpuno zamrznuta slastica koja se sastoji prvenstveno od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko u prahu, uguščeno mlijeko, vrhnje ili maslac), te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja okusa, arome, boje, mirisa i konzistencije (šećeri i zaslađivači, stabilizatori i emulgatori, uz mogući dodatak voća, voćnih aroma, čokolade ili nekih drugih dodataka).
Osim toga, sladoled sadrži vodu i uklopljen zrak. Uklopljeni zrak služi povećanju volumena sladoleda, boljoj konzistenciji, te smanjuje osjecaj hladnoće u ustima tijekom konzumiranja.
Sladoled se stavljaja u promet u zamrznutom stanju, pri najviše -15 °C, i kao takav može se čuvati najmanje godinu dana. Sladoledi se na tržištu nalaze u brojnim oblicima, okusima i pakiranjima. Vrste sladoleda moraju biti navedene u deklaraciji. Razlikuju se mlijecni sladoled, krem sladoled (sadrži najmanje 8% masti), sladoled za dijabetičare (koji umjesto saharoze sadrži fruktozu, sorbitol, manitol ili neko drugo sladilo, a može biti mliječni ili voćni) ili smjese za sladoled (tekuće ili u prahu). Ako se mliječni sastojci sladoleda zamjene ne mliječnim, potpuno ili djelomično, takvi se proizvodi nazivaju zamrznuti deserti. Zakonski propisi određuju sastav pojedinih sladoleda i zamrznutih deserata.
Tehnološki postupak proizvodnje sladoleda može se podjeliti u dva dijela. Prvi dio je proizvodnja sladoledne smjese što obuhvaća: sastavljanje i miješanje smjese; predgrijavanje; homogenizaciju; pasterizaciju; hlađenje sladoledne smjese na 5°C te zrenje pri toj temperaturi 2-24 sata. Drugi dio čine operacije zamrzavanja, nakon čega sladoledna smjesa postaje sladoled.
Hranjiva vrijednost sladoleda ovisi o vrijednosti sastojaka od kojih je proizveden. Mliječni i krem sladoledi sadrže sve sastojke mlijeka samo u različitim kolicinama, a pojedini dodaci (šećer, voće, čokolada i slično) povecavaju mu hranjivu vrijednost. Stari zapisi kažu da sladoled potječe iz Kine. Ta hladna poslastica, najprije se pripremala u obliku ledenog napitka načinjenog od voćnih sokova i snijega, a kasnije i mlijeka. U srednjem vijeku, povratkom Marca Pola iz Kine, 1295. godine sladoled se pojavljuje i u Italiji. Ove poslastice su u Italiji doživjele veliki uspjeh. U 17. stoljeću sladoled se proširio po cijeloj Europi, te je postao luksuzni proizvod namijenjen kraljevskim dvorima. Tek krajem 19. stoljeća proizvodnja sladoleda doživljava ekspanziju, kao posljedica razvoja rashladne industrije.
